Je li prije sve bilo bolje? By: Borina K. No comments

Da sam barem… Mogla sam… Htjela sam… Željela sam…

Ponekad se čini kako svoj život živimo ne u sadašnjosti, nego u nostalgičnim prisjećanjima stvari koje se nikada nisu dogodile. Iako sam uvjerena da nam se većina stvari događa s nekim važnim razlogom, i sama ponekad teško pronalazim opravdanja za neke svoje prošle odluke ili pak sa žaljenjem promišljam o stvarima koje se nikada nisu dogodile, a i da su se dogodile, pitanje je bi li sve bilo onako kako sam zamislila.

 Ipak, nostalgija je svuda oko nas i ne postoji osoba koja je imuna na slatki okus prošlosti. Najbolji dokaz za to je serija 'Stranger Things'. Da ne ulazim u detalje o samoj radnji, reći ću samo kako se radi o prekrasnom hommageu 80-im i ranim 90-im godinama, te serijama i filmovima koji su obilježili danas platežno najsposobniji dio populacije. Dakle, iako se cijela priča svodi na marketinšku nostalgiju, u nama izaziva taj neki osjećaj naivne topline karakteristične za djecu.

Trgovine odjećom pune su majica s bendovima koji su odavno relikt prošlosti, a i sve češće nailazim na zapise na društvenim mrežama koji s nostalgijom govore o nekoj drugoj vrsti djetinjstva. U stvarnom svijetu, nerijetko kada sretnemo naše 'nostalgične okidače' ostanemo razočarani nakon prvobitne euforije. Otprilike, kao kada je Ledo izbacio 'Bubi' – najbolji sladoled u svemiru za koji sam na kraju balade zaključila da se radi o ogavnom šećernom sirupu s previše arome žvakaće gume. 

Nostalgija je zbilja takva – šećerna. Kada se prisjećamo nekih situacija ili maštamo o njima, vidimo ih kroz ružičaste naočale, uokvirene heklanim tabletićima s pozlatom, uz kičasti zvuk violine. Stvarnost nerijetko ima gorkast okus, koji nas itekako podsjeća da smo živi. Čak i kada je najgore. 

Tako da, umjesto da maštamo o ŠBBKBB stvarima (što bi bilo kad bi bilo), trebamo naučiti uživati u vlastitom trenutku, a svoju prošlost ostaviti tamo gdje jest. Propuštene prilike su iza nas, a ako nešto možemo naučiti iz njih to je da ponekad moramo biti hrabriji. Odvažniji. Odlučniji. Da moramo biti spremniji na sve posljedice koje će proizići iz naših djela. I na kraju krajeva, kakva god naša odluka bila, uvijek će postati dio sjećanja i te nostalgije koja se javlja u nama kada stvari krenu nizbrdo.

Moram ili biram i želim By: Iva B. No comments

Imate "to do" listu za predstojeći vikend? Apsolutno morate oprati onu grozno neurednu kupaonicu, usisati kauče i tepihe, oprati rublje... Borili ste se s time i kroz tjedan, ali uvijek pomalo i nedovoljno, glavnina posla je opet ostala za ta dva slobodna dana. Imam ju i ja. Odnosno, imala sam ju. Ovaj vikend sam ju odlučila zanemariti jer, znate što? Ništa ja ne moram. Ovaj vikend bavit ću se onim što ŽELIM.

Možda će vas iznenaditi da moja "želim" lista još uvijek uključuje čišćenje kupaonice. Očistit ću ju jer si želim stvoriti ugodnu atmosferu u kojoj ću predvečer isprobati novi piling i losion za tijelo. To isto želim. Oprat ću i rublje. U nedjelju predvečer želim otići na festival hrane u najdražoj majici. Sam festival me također silno veseli, želim probati finu klopu i popiti čašu dobrog vina, već dugo nisam. Želim usisati i te kauče jer imam tri ljubimca, a strašno volim leći na trosjed i uživati u knjizi koju trenutno čitam.

Moja "želim" lista tako uključuje i kupaonicu i losion i rublje i majicu i večeru i vino i usisavanje i knjigu. Moram (haha) priznati da se čini puno manje naporna i strašna nego moja "to do" lista. Ono što se promijenilo je moja polazišna točka. Ja ništa ne moram, a moranje je ono što kod mene (a i mnogih drugih) stvara grč, otpor i brzanje kako bismo čim prije sve skinuli s dnevnog reda. Grč i otpor stvaraju nervozu i ljutnju, brzanje stvara umor, a stvarni užitak završenim poslom izostaje. Dan završi tako da nervozni i umorni besciljno prebacujemo programe i ne iskoristimo svo ono vrijeme zbog kojeg smo se toliko žurili.

Sutra ujutro ću otići na plac i popiti kavu. Neću žuriti doma jer MORAM spremati i kuhati (a ako ne počnem sad neću nikad biti gotova...) već ću uživati u početku dana. Svaka aktivnost dobit će moje vrijeme i pažnju jer ju biram i želim. Jer mi je ugodna sama po sebi ili jer je ugodan njen produkt. Jer je važna, a važno je i usporavanje i svjesnost kao vid brige o sebi. 

Isto vrijedi i kada morate doktoru, na kavu ili završiti projekt. Ne morate, već želite biti zdravi, održati prijateljstvo, dobro obaviti posao.

Neke aktivnosti mnogo je lakše prepoznati kao nagrađujuće jer je nagrada trenutačna. Izazov, ali i ključ je u aktvnostima koje nam nisu uvijek ugodne pronaći tu nagradu i želju. Tada ćete puno manje toga morati. 

P.S. Kako rijetko tko od nas baš jako voli odgođeno zadovoljstvo, možete si složiti malo "slavlje" koje će pojačati trenutnu svijest i zadovoljstvo završenim poslom. Upalite svijeću u čistom prostoru, složite si mirisnu kupku, popijte najbolju kavu.

Kako bacati manje hrane? By: Borina K. No comments

Prosječan Hrvat godišnje baci 70 kilograma hrane. Zapravo, mogli bi se reći da bacimo onoliko hrane koliko smo teški. Nepojedeni komad sira, trula banana, zaboravljena salata – sve su to stvari koje se iz dana u dan odvoze na smetlište.

Ne zvuči mnogo? U hrvatskoj se svake godine baci hrane u vrijednosti 4 milijarde kuna. Istovremeno, svakog dana 20.000 djece mlađe od 5 godina svakodnevno umire od gladi. Sada stvari zvuče već pomalo zastrašujuće.

Osim što bacamo hranu koja je još uvijek jestiva, bacamo i novac i zagađujemo okoliš. Potrošačke navike su se promijenila i kupujemo hranu koja ima sve više pakiranja. Neki od vas će se možda prisjetiti – nekada je kutija keksa bila kutija keksa. Danas je kutija keksa kutija još manjih pakiranja keksa. Voda u boci se kupovala samo za posebne prigode poput putovanja, a danas je konzumiramo svakodnevno, pored pitke vode iz slavine.

Bacanje potiče i prehrambena industrija koja nerijetko stavlja kraći rok trajanja kako bi motivirala dodatnu potrošnju, ali i zaštitila se od eventualnih tužbi.
Pa kako onda smanjiti tu količinu od 70 kg?

1. Planirajte obroke

Ovo je vjerojatno najbolji način da smanjite količinu hrane koju bacate. Svake subote, prije nego krenem u kupovinu, u glavi složim okvirni plan što će se jesti taj tjedan. Također, trudim se da svaki obrok sadrži određenu količinu voća i povrća, pa kupujem u skladu s tim. Važno mi je da se tjedni meni može rotirati kroz dane, za slučaj da mi se jedan dan ne kuha, pa tako kombiniram jednostavna i komplicirana jela, ona koja se mogu podgrijati i sl.

2. Čuvajte ostatke

Ako vam ipak ostane hrane, zamrznite je ako možete i pojedite kasnije. Količinu hrane u otpadu možete smanjiti i tako da čuvate ostatke sirovog povrća za ukusne juhe i variva. U zamrzivaču uvijek imam kutijicu s npr. polovicom velike mrkve, stabljikom brokule, komadom tikvice i sl. Kada dođe vrijeme za kuhanje juhe, kupim cijelo pile i rastrančiram ga tako da mi ostane hrbat i kosti koje onda, zajedno s povrćem, ubacim u juhu. Ostatke mesa očistim od kosti, a zatim sve rasporedim u porcije i uvijek imamo domaću pileću juhu s praktički 0 otpada (samo kosti).

3. Izložite hranu pogledu

U jednom trenutku sam shvatila kako nam dosta povrća propadne jer je sakriveno u donjoj ladici namijenjenoj za povrće. Jednostavno sam u tu ladicu premjestila umake, staklenke i sl., a na police stavila zdjele u koje složim voće i povrće nakon kupnje. Na taj način lakše pratim što imam u hladnjaku i što trebam potrošiti, a i zdrava hrana mi je na dohvat ruke.

4. Izbjegavajte dostavu

Upalo mi je u oko da ako jedan tjedan naručimo dostavu, odmah ostane višak hrane u frižideru. Pokušajte se više osloniti na sebe, a manje na dostavljača pizze. Pečena jaja s jednostavnom salatom su ionako mnogo brža i zdravija.

5. Budite svjesni onoga što konzumirate

To znači da ne idete po namirnice gladni i da izbjegavate 'povoljne' akcije proizvoda koje ne možete konzumirati u razumnom roku. Prilikom jedenja oslanjajte se na okus i miris, posebno kada su u pitanju mliječni proizvodi jer ponekad rok ne znači apsolutno ništa. Ako vam treba jedna tikvica i jedna rajčica, onda ih i kupite, bez obzira na to što drugi trpaju velike vreće hrane. Ionako je najskuplja hrana ona koju ćete baciti.

Dragi dnevniče… Bullet Journal By: Borina K. 1 comment

Vjerujem kako je većina nas pokušala barem jednom voditi dnevnik, a neki su možda bili i prisiljeni činiti isto kao zadaću iz hrvatskog jezika. Vođenje dnevnika je aktivnost koja je bila na pragu izumiranja. Čemu zapisivati naše emocije, dogodovštine i aktivnosti ako je sve zabilježeno na Instagramu, Facebooku, Twitteru? Zašto rukom pisati bilješke u notes, ako se sve to može obaviti zapisivanjem u naše magične pametne telefone?

Ipak, znanstvenici napominju kako su tipkanje i pisanje dva sasvim različita procesa te da bi bilo suludo jedan zamijeniti drugim. Istraživanje provedeno na 2000 Britanaca pokazalo je kako odrasle osobe mjesecima ne zapišu ništa, ali zato tipkaju više no ikada. Pisanje rukom zahtijeva više vještina, tjera nas da osjetimo papir i olovku te prilagodimo pritisak, te da istovremeno mislimo na ono što radimo, razmišljamo o sadržaju i na kraju, uistinu to i napišemo. S obzirom na to da se radi o tako zahtjevnoj radnji, nije neobično što djeci treba po nekoliko godina da usavrše pisanje.

Kod tipkanja, svaki pokret je isti, bez obzira na to koje slovo želimo vidjeti. Stoga se tipkanje odvija brže. Ipak, tipkanje je manje kreativno od pisanja i motorički manje zahtjevno. Recimo to ovako – pisanje je uvijek mnogo svjesnije od tipkanja.

Posljednjih godina sam poprilično zanemarila pisanje dnevnika i općenito vođenje bilo kojeg oblika rokovnika, iako sam stalno osjećala potrebu da se izrazim pisanjem jer sam i sama svjesna koliko mi to godi. A onda sam otkrila bullet journal – posebnu metodu vođenja dnevnika i rokovnika u kratkim natuknicama.

Ono što je super kod ove metode, je što je prilagodljiva svima. Sve što trebate je prazna bilježnica s linijama koje vam odgovaraju. Zatim je možete popunjavati sistematično, onako kako vam odgovara.

Na prvoj stranici možete napraviti sadržaj, a stranice numerirati pa se uvijek možete lako snaći.
Načina za popunjavanje je nebrojeno mnogo, a ovisi prije svega o vama.

Moj dnevnik ima stranice posvećene cijelom kvartalu, gdje je pregled svega važnoga u naredna tri mjeseca. Zatim se prelazi na stranice za svaki mjesec. S lijeve strane su numerirani dani s bilješkama što se dogodilo, a na desnoj strani su važne informacije vezane uz taj mjesec. Npr. u kolovozu se nalaze podaci o svim apartmanima i lokacijama koje ću vidjeti na godišnjem. Također, ima dovoljno mjesta da upišem što me veselilo koji dan ili kako sam se osjećala.

Svoj dnevnik možete popuniti onime što vama odgovara. Neki imaju tablice za vježbanje i gubitak kilograma, drugi menstrualni kalendar ili kalendar vezan uz kućanske obveze. Ideja je bezbroj. U svom dnevniku možete crtati, šarati, lijepiti sličice. Ono na što će vas ova vrsta dnevnika natjerati je da se uistinu posvetite onome što vam je važno, jer ako nemate energije i volje zapisati to, vjerojatno nije ni bitno.

U dnevnik možete staviti razglednice mjesta gdje ste bili, zalijepiti slike i fotografije, i bilježiti uspomene na jednostavan i veoma učinkovit način, bez mnogo truda. Osim toga, tako ćete uistinu moći uživati u trenutku umjesto da se svim silama trudite da uhvatite trenutak za još jednu fotografiju na Instagramu.

Čemu su me naučili korejski rituali njege By: Iva B. No comments

Dalekoistočni proivodi i rituali njege kože apsolutni su hit. Fascinacija je počela prije nekoliko godina BB kremama (koje su do sada vjerojatno postale ZZ) a trenutno surfa na valu režima od pet, 10 ili 15 koraka. Priznajem da sam se u jednom trenu i ja zarazila i proučavala razne liste koraka i proizvoda te isprobala nekoliko ulja, maski i kremica. Neki od proizvoda bili su odlični, neki od koraka suvišni, ali nekoliko lekcija pokazalo se apsolutno zlatnima bez obzira jesam li koristila korejske, američke ili hrvatske proizvode.

Ono što se pokazalo mnogo važnijim su lekcije do kojih sam došla putem, sasvim spontano, redovno izdvajajući vrijeme za sebe i uživajući u tome.

1. Njega kože je vrijeme za sebe

Njega kože u zapadnom svijetu često se tretira kao gnjavaža koja nas dijeli od konačnog večernjeg opuštanja uz serije i kokice. Ono što sam primjetila nakon tjedan do dva novog režima je sve veća opuštenost. Njega kože više nije bila prepreka vremenu za sebe, ona je to postala. Polako, onih 5 minuta brzinskog skidanja šminke i tuširanja postalo je 20 minuta daleko od svijeta i učenje kako biti strpljiv i dobar prema sebi.

Važan trenutak bio je primjeniti to i na druge sfere života. Priuštiti si onaj fini čaj kojem treba neko vrijeme da ga složim. Pogledati dobar dokumentarac koji traje dvostruko duže od uobičajene serije. Zasaditi začinski vrt i početi učiti plesti. Usporiti i konačno napraviti sve one dobre stvari za sebe za koje nikada nisam imala vremena.

2. Vremenu za sebe posvetite - vrijeme. Bez grižnje savjesti.

Koreanke kožu čiste dva puta - jednom od make upa, drugi put od nečistoća. Pri prvom čišćenju koriste uljni, pri drugom pjenasti proizvod. Korak je lako prilagoditi sebi kada naučite što vaša koža voli. Isto tako, na kožu redovno nanose esencije, serume i kreme, a pilinge i maske koriste na tjednoj razini. Vjerujem da kremu prilagođenu tipu kože kao koristi većina žena, ali da je većini isto tako žao vremena, novca ili nečeg trećeg kada trebaju investirati u ostale korake.

Korejski režimi uče nas da je u redu priuštiti si nešto lijepo i mirisno i uživati u tome. U redu je izdvojiti vrijeme i novac za sebe i nešto što nas veseli. Njega kao i svaki hobi koji vas veseli je ulaganje u sebe i budućnost, a ne površan hir. 

3. Budite redoviti

Imam osjećaj kako većina ljudi koje znam čitave dvadesete provede u borbi i izbjegavanju redovne brige o sebi, a onda u tridesetima panično traži instant rješenja. Redovitost je važna. Važna je kako bismo prevenirali oštećenja, kako bismo stvorili naviku, kako bismo naučili što našoj koži odgovara u periodu kada je ipak nešto otpornija.

Redovitost i ustrajnost je važna uvijek, a posebno kada se nečim tek počinjemo baviti. Lako je pustiti da nas početničke greške i spori napredak demotiviraju, ali je zato važno u svakom trenu pred sobom imati jasan cilj i benefite koje nam on nosi. Bila to čista koža s jedne ili nova vještina s druge strane.

4. SPF

SPF je važan. Vezano uz sve drugo :)

4 festivala koja morate posjetiti By: Borina K. No comments

Festivali su nevjerojatna mjesta koja okupljaju nevjerojatno mnogo ljudi I nevjerojatno mnogo energije. Mnogi ih ne vole jer je ponekad uistinu teško priviknuti se na vječite gužve, prljave wc-e, spavanje u šatorima i precijenjene loše sendviče i razvodnjeno pivo.

Mnogo toga je lako ne voljeti na festivalima, ali je još lakše voljeti ih zbog odlične atmosfere, pozitivnih vibracija i nevjerojatnih iskustava koja teško možete doživjeti igdje drugdje. Festivali jednostavno imaju 'ono nešto', ali postoje i festivali koji su još posebniji od onih uobičajenih glazbenih, kakve viđamo u Hrvatskoj.

Postoji mnogo toga što želim napraviti prije nego ostarim (lažem, nadam se da ću to raditi i dok ostarim), a ovi festivali su također na listi. Neki od njih su jednostavni za realizaciju, dok drugi možda ostanu samo nedostižan san. Neka ostanu, lijepo je sanjati.

Burning Man

Svi su čuli za Burning Mana. Kultni festival odvija se u Black Rock pustinji u Nevadi kada se za vrijeme festivala otvara Black Rock City tj. grad napravljen od šatora i kamp kućica pun posjetitelja festivala. Burning man je toliki da posjetitelji masovno nose bicikle i raznorazne umjetničko-pokretne instalacije, a posebna politika koja vrijedi i uspješno se provodi je 'leave no trace'.

R.B. Anderson

Dok na drugim festivalima nakon nastupa možete vidjeti livade pune sponzorskih plastičnih čaša, Burneri se obvezuju da će pustinju ostaviti u istom stanju u kakvom su je našli i toga se pridržavaju.
Danas je festival toliko popular da se karte rasprodaju u 8 sati, a cijena koja granički s $400 dolara nije fiksna. Naime, možete sudjelovati i u tomboli za karte po akcijskoj cijeni za 50% nižoj cijeni. Sretno!

Boom Festival

Boom Festival je Europi ono što je Burning Man SAD-u. Osnovan 1997., održava se svake dvije godine s ciljem poticanja održivosti pa tako Boom koristi obnovljive izvore energije, a sudionicima osigurava opremu za skupljanje otpada koji proizvedu.

Boom festival

Osim što je festival elektronske glazbe, postoje razne umjetničke, yoga i meditacijske radionice, a da Boomeri misle ozbiljno govori činjenica da ih je prepoznao UN pa zajedno surađuju na promoviranju očuvanja okoliša.

Everness

Ovo je jedan od onih festivala koji uistinu možete posjetiti jer se održava na Balatonu. Susjedna Mađarska je domaćin prvog europskog festivala koji je bio fokusiran na recikliranje i održavanje Balatona i okolice čistim.

Funzine.hu

Program uključuje koncerte, radionice, edukacije, druženja, bavljenje raznim sportovima, a sve to po pristupačnoj cijeni koja je mnogo pristupačnija od one za Burning Man. Cijeli kompleks je podijeljen na tematska sela kako bi snalaženje i fokusiranje na ono što nam je zanimljivo bilo još lakše.

Wanderlust

Najveći i najpopularniji yoga festival nudi mnogo više od yoge. 2009. počeo je kao mali festival, a danas se održava diljem Kanade i SAD-a uz posebno izdanje u Australiji. Festival ima kultni status zbog odlične kombinacije opuštanja i zabave te dinamičnih jogijskih radionica.

Wanderlust

Mnogi Wanderlustu zamjeraju cijenu, osnovna karta bez smještaja i troškova boravka ponekad prelazi $400 što ga čini nedostupnim većini yogija koji bi željeli doći. Dakako, cijena u ovom slučaju jamči kvalitetu, pa tako možete uživati u predavanjima i vođenim satovima najpoznatijih yoga učitelja, gurua i osnivača yogijskih škola, a navečer tulumariti na odličnim koncertima.

Kako putovati s malo stvari? By: Borina K. No comments

Za početak, priznajem da sam daleko od backpackera koji putuju svijetom s ruksakom na leđima. S druge strane, ne jednom sam doživjela da se ljudi čude mojoj prtljazi. Ne zato što je ogromna, nego zato što je smatraju premalom za broj dana na koje idemo.

Prošle godine sam išla na jedno putovanje koje je uključivalo jako puno hodanja po zahtjevnom terenu, kišu, možda snijeg, kupanje u hladnoj rijeci na 8 stupnjeva (sva sreća, vani je bilo ugodnih 11) i nekoliko posjeta restoranima. Kad sam složila tajice, traperice, par pulovera i t-shirta, kupaći kostim i vjetrovku moj zaključak je bio:

„Pa ja ova četiri dana mogu provesti s ruksakom na leđima“

Na nagovor gore polovice, spremila sam još dvije rezervne majice koje, pogađate, nisam ni izvadila.

Prošle godine smo zajedno išli u Amsterdam. S jednim koferom. Manjih dimenzija. Kad ga je vidjela moja prijateljica, mislila je da se šalim kad sam rekla da je to jedini kovčeg. Očekivala je da imam još jedan takav. Zamislite šok kad je shvatila da je to zajednički kovčeg za nas dvoje i za sedam dana.

Ja sam Borina i putujem s jako malo stvari.

I dok mi se u nekim mlađim danima znalo desiti da ponesem stvari koje ne obučem, u zadnjih 5 godina, to mi se nije dogodilo nijednom. Kada se pakiram, to činim promišljeno, uzmem u obzir svaku situaciju, ali ipak ostanem realna. Moj sustav me nikad nije iznevjerio, a ovo su neki od trikova koje koristim.

1. Budite spremni

Ako biram između još jedne haljine i kišobrana, radije ću uzeti kišobran. Šanse da vam treba baš ta i nijedna druga haljina su manje od šanse da vam zatreba kišobran. Odjeća vam vjerojatno neće trebati, ali na turističkom odredištu ćete kišobran itekako preplatiti.

2. Budite praktični

Rimljanke za razgledanje Rima? Očekujte žuljeve. Štikle u Indiji? Svaka čast na hrabrosti, ali znate li kakve su ulice tamo? Prednost dajte kvalitetnim i udobnim cipelama. Jednako tako, nosite odjeću oko koje ne treba razmišljati. Moja garderoba za 7-dnevna ljetna putovanja uglavnom se sastoji od:

• Čvrstih i udobnih tenisica
• Nekoliko T-shirta/majica bez rukava
• Jedne veste, tri ako sam u planinama
• Dva do tri para laganih hlača ili tajica
• Dvije do tri haljine (ali je češće jedna)
• Velikog šala koji može poslužiti kao jastuk, deka, ručnik, top, stolnjak, štogod
• Ostalih stvari poput donjeg rublja i čarapa te nečega za spavanje

Pogađate, najviše od svega se koristi šal jer je totalni hit u prehladnim avionima, krcatim plažama i sl.

3. Posložite prioritete

Ako želite završiti na streetstyle stranicama, sasvim je legitimno da birate najstylish kombinacije, ali pokušajte se sami sa sobom dogovoriti kamo idete, zašto idete i što želite postići svojim putovanjem, prije nego krenete u avanturu zvanu pakiranje.

Ako se spremate na putovanje u prirodu, bez obzira koliko luksuzno to mjesto bila, trebat će vam praktična odjeća i obuća. Ako razgledavate grad pun sakralnih objekata, spakirajte 'pristojne' komade.

Svemu u životu, pa tako i pakiranju pristupajte svjesno. Shvatite zašto nešto činite i ocijenite svaki element. To ne znači da morate ubiti spontanost, ali budite svjesni onoga što radite i stvari koje spremate. Na taj način ćete umanjiti stres, prije, tijekom i nakon putovanja, a tko zna, možda dobijete priliku gledati i kako se problemi (u ovom slučaju stilski) polako rješavaju sami od sebe.