Dragi dnevniče… Bullet Journal By: Borina K. 1 comment

Vjerujem kako je većina nas pokušala barem jednom voditi dnevnik, a neki su možda bili i prisiljeni činiti isto kao zadaću iz hrvatskog jezika. Vođenje dnevnika je aktivnost koja je bila na pragu izumiranja. Čemu zapisivati naše emocije, dogodovštine i aktivnosti ako je sve zabilježeno na Instagramu, Facebooku, Twitteru? Zašto rukom pisati bilješke u notes, ako se sve to može obaviti zapisivanjem u naše magične pametne telefone?

Ipak, znanstvenici napominju kako su tipkanje i pisanje dva sasvim različita procesa te da bi bilo suludo jedan zamijeniti drugim. Istraživanje provedeno na 2000 Britanaca pokazalo je kako odrasle osobe mjesecima ne zapišu ništa, ali zato tipkaju više no ikada. Pisanje rukom zahtijeva više vještina, tjera nas da osjetimo papir i olovku te prilagodimo pritisak, te da istovremeno mislimo na ono što radimo, razmišljamo o sadržaju i na kraju, uistinu to i napišemo. S obzirom na to da se radi o tako zahtjevnoj radnji, nije neobično što djeci treba po nekoliko godina da usavrše pisanje.

Kod tipkanja, svaki pokret je isti, bez obzira na to koje slovo želimo vidjeti. Stoga se tipkanje odvija brže. Ipak, tipkanje je manje kreativno od pisanja i motorički manje zahtjevno. Recimo to ovako – pisanje je uvijek mnogo svjesnije od tipkanja.

Posljednjih godina sam poprilično zanemarila pisanje dnevnika i općenito vođenje bilo kojeg oblika rokovnika, iako sam stalno osjećala potrebu da se izrazim pisanjem jer sam i sama svjesna koliko mi to godi. A onda sam otkrila bullet journal – posebnu metodu vođenja dnevnika i rokovnika u kratkim natuknicama.

Ono što je super kod ove metode, je što je prilagodljiva svima. Sve što trebate je prazna bilježnica s linijama koje vam odgovaraju. Zatim je možete popunjavati sistematično, onako kako vam odgovara.

Na prvoj stranici možete napraviti sadržaj, a stranice numerirati pa se uvijek možete lako snaći.
Načina za popunjavanje je nebrojeno mnogo, a ovisi prije svega o vama.

Moj dnevnik ima stranice posvećene cijelom kvartalu, gdje je pregled svega važnoga u naredna tri mjeseca. Zatim se prelazi na stranice za svaki mjesec. S lijeve strane su numerirani dani s bilješkama što se dogodilo, a na desnoj strani su važne informacije vezane uz taj mjesec. Npr. u kolovozu se nalaze podaci o svim apartmanima i lokacijama koje ću vidjeti na godišnjem. Također, ima dovoljno mjesta da upišem što me veselilo koji dan ili kako sam se osjećala.

Svoj dnevnik možete popuniti onime što vama odgovara. Neki imaju tablice za vježbanje i gubitak kilograma, drugi menstrualni kalendar ili kalendar vezan uz kućanske obveze. Ideja je bezbroj. U svom dnevniku možete crtati, šarati, lijepiti sličice. Ono na što će vas ova vrsta dnevnika natjerati je da se uistinu posvetite onome što vam je važno, jer ako nemate energije i volje zapisati to, vjerojatno nije ni bitno.

U dnevnik možete staviti razglednice mjesta gdje ste bili, zalijepiti slike i fotografije, i bilježiti uspomene na jednostavan i veoma učinkovit način, bez mnogo truda. Osim toga, tako ćete uistinu moći uživati u trenutku umjesto da se svim silama trudite da uhvatite trenutak za još jednu fotografiju na Instagramu.

Čemu su me naučili korejski rituali njege By: Iva B. No comments

Dalekoistočni proivodi i rituali njege kože apsolutni su hit. Fascinacija je počela prije nekoliko godina BB kremama (koje su do sada vjerojatno postale ZZ) a trenutno surfa na valu režima od pet, 10 ili 15 koraka. Priznajem da sam se u jednom trenu i ja zarazila i proučavala razne liste koraka i proizvoda te isprobala nekoliko ulja, maski i kremica. Neki od proizvoda bili su odlični, neki od koraka suvišni, ali nekoliko lekcija pokazalo se apsolutno zlatnima bez obzira jesam li koristila korejske, američke ili hrvatske proizvode.

Ono što se pokazalo mnogo važnijim su lekcije do kojih sam došla putem, sasvim spontano, redovno izdvajajući vrijeme za sebe i uživajući u tome.

1. Njega kože je vrijeme za sebe

Njega kože u zapadnom svijetu često se tretira kao gnjavaža koja nas dijeli od konačnog večernjeg opuštanja uz serije i kokice. Ono što sam primjetila nakon tjedan do dva novog režima je sve veća opuštenost. Njega kože više nije bila prepreka vremenu za sebe, ona je to postala. Polako, onih 5 minuta brzinskog skidanja šminke i tuširanja postalo je 20 minuta daleko od svijeta i učenje kako biti strpljiv i dobar prema sebi.

Važan trenutak bio je primjeniti to i na druge sfere života. Priuštiti si onaj fini čaj kojem treba neko vrijeme da ga složim. Pogledati dobar dokumentarac koji traje dvostruko duže od uobičajene serije. Zasaditi začinski vrt i početi učiti plesti. Usporiti i konačno napraviti sve one dobre stvari za sebe za koje nikada nisam imala vremena.

2. Vremenu za sebe posvetite - vrijeme. Bez grižnje savjesti.

Koreanke kožu čiste dva puta - jednom od make upa, drugi put od nečistoća. Pri prvom čišćenju koriste uljni, pri drugom pjenasti proizvod. Korak je lako prilagoditi sebi kada naučite što vaša koža voli. Isto tako, na kožu redovno nanose esencije, serume i kreme, a pilinge i maske koriste na tjednoj razini. Vjerujem da kremu prilagođenu tipu kože kao koristi većina žena, ali da je većini isto tako žao vremena, novca ili nečeg trećeg kada trebaju investirati u ostale korake.

Korejski režimi uče nas da je u redu priuštiti si nešto lijepo i mirisno i uživati u tome. U redu je izdvojiti vrijeme i novac za sebe i nešto što nas veseli. Njega kao i svaki hobi koji vas veseli je ulaganje u sebe i budućnost, a ne površan hir. 

3. Budite redoviti

Imam osjećaj kako većina ljudi koje znam čitave dvadesete provede u borbi i izbjegavanju redovne brige o sebi, a onda u tridesetima panično traži instant rješenja. Redovitost je važna. Važna je kako bismo prevenirali oštećenja, kako bismo stvorili naviku, kako bismo naučili što našoj koži odgovara u periodu kada je ipak nešto otpornija.

Redovitost i ustrajnost je važna uvijek, a posebno kada se nečim tek počinjemo baviti. Lako je pustiti da nas početničke greške i spori napredak demotiviraju, ali je zato važno u svakom trenu pred sobom imati jasan cilj i benefite koje nam on nosi. Bila to čista koža s jedne ili nova vještina s druge strane.

4. SPF

SPF je važan. Vezano uz sve drugo :)

4 festivala koja morate posjetiti By: Borina K. No comments

Festivali su nevjerojatna mjesta koja okupljaju nevjerojatno mnogo ljudi I nevjerojatno mnogo energije. Mnogi ih ne vole jer je ponekad uistinu teško priviknuti se na vječite gužve, prljave wc-e, spavanje u šatorima i precijenjene loše sendviče i razvodnjeno pivo.

Mnogo toga je lako ne voljeti na festivalima, ali je još lakše voljeti ih zbog odlične atmosfere, pozitivnih vibracija i nevjerojatnih iskustava koja teško možete doživjeti igdje drugdje. Festivali jednostavno imaju 'ono nešto', ali postoje i festivali koji su još posebniji od onih uobičajenih glazbenih, kakve viđamo u Hrvatskoj.

Postoji mnogo toga što želim napraviti prije nego ostarim (lažem, nadam se da ću to raditi i dok ostarim), a ovi festivali su također na listi. Neki od njih su jednostavni za realizaciju, dok drugi možda ostanu samo nedostižan san. Neka ostanu, lijepo je sanjati.

Burning Man

Svi su čuli za Burning Mana. Kultni festival odvija se u Black Rock pustinji u Nevadi kada se za vrijeme festivala otvara Black Rock City tj. grad napravljen od šatora i kamp kućica pun posjetitelja festivala. Burning man je toliki da posjetitelji masovno nose bicikle i raznorazne umjetničko-pokretne instalacije, a posebna politika koja vrijedi i uspješno se provodi je 'leave no trace'.

R.B. Anderson

Dok na drugim festivalima nakon nastupa možete vidjeti livade pune sponzorskih plastičnih čaša, Burneri se obvezuju da će pustinju ostaviti u istom stanju u kakvom su je našli i toga se pridržavaju.
Danas je festival toliko popular da se karte rasprodaju u 8 sati, a cijena koja granički s $400 dolara nije fiksna. Naime, možete sudjelovati i u tomboli za karte po akcijskoj cijeni za 50% nižoj cijeni. Sretno!

Boom Festival

Boom Festival je Europi ono što je Burning Man SAD-u. Osnovan 1997., održava se svake dvije godine s ciljem poticanja održivosti pa tako Boom koristi obnovljive izvore energije, a sudionicima osigurava opremu za skupljanje otpada koji proizvedu.

Boom festival

Osim što je festival elektronske glazbe, postoje razne umjetničke, yoga i meditacijske radionice, a da Boomeri misle ozbiljno govori činjenica da ih je prepoznao UN pa zajedno surađuju na promoviranju očuvanja okoliša.

Everness

Ovo je jedan od onih festivala koji uistinu možete posjetiti jer se održava na Balatonu. Susjedna Mađarska je domaćin prvog europskog festivala koji je bio fokusiran na recikliranje i održavanje Balatona i okolice čistim.

Funzine.hu

Program uključuje koncerte, radionice, edukacije, druženja, bavljenje raznim sportovima, a sve to po pristupačnoj cijeni koja je mnogo pristupačnija od one za Burning Man. Cijeli kompleks je podijeljen na tematska sela kako bi snalaženje i fokusiranje na ono što nam je zanimljivo bilo još lakše.

Wanderlust

Najveći i najpopularniji yoga festival nudi mnogo više od yoge. 2009. počeo je kao mali festival, a danas se održava diljem Kanade i SAD-a uz posebno izdanje u Australiji. Festival ima kultni status zbog odlične kombinacije opuštanja i zabave te dinamičnih jogijskih radionica.

Wanderlust

Mnogi Wanderlustu zamjeraju cijenu, osnovna karta bez smještaja i troškova boravka ponekad prelazi $400 što ga čini nedostupnim većini yogija koji bi željeli doći. Dakako, cijena u ovom slučaju jamči kvalitetu, pa tako možete uživati u predavanjima i vođenim satovima najpoznatijih yoga učitelja, gurua i osnivača yogijskih škola, a navečer tulumariti na odličnim koncertima.

Kako putovati s malo stvari? By: Borina K. No comments

Za početak, priznajem da sam daleko od backpackera koji putuju svijetom s ruksakom na leđima. S druge strane, ne jednom sam doživjela da se ljudi čude mojoj prtljazi. Ne zato što je ogromna, nego zato što je smatraju premalom za broj dana na koje idemo.

Prošle godine sam išla na jedno putovanje koje je uključivalo jako puno hodanja po zahtjevnom terenu, kišu, možda snijeg, kupanje u hladnoj rijeci na 8 stupnjeva (sva sreća, vani je bilo ugodnih 11) i nekoliko posjeta restoranima. Kad sam složila tajice, traperice, par pulovera i t-shirta, kupaći kostim i vjetrovku moj zaključak je bio:

„Pa ja ova četiri dana mogu provesti s ruksakom na leđima“

Na nagovor gore polovice, spremila sam još dvije rezervne majice koje, pogađate, nisam ni izvadila.

Prošle godine smo zajedno išli u Amsterdam. S jednim koferom. Manjih dimenzija. Kad ga je vidjela moja prijateljica, mislila je da se šalim kad sam rekla da je to jedini kovčeg. Očekivala je da imam još jedan takav. Zamislite šok kad je shvatila da je to zajednički kovčeg za nas dvoje i za sedam dana.

Ja sam Borina i putujem s jako malo stvari.

I dok mi se u nekim mlađim danima znalo desiti da ponesem stvari koje ne obučem, u zadnjih 5 godina, to mi se nije dogodilo nijednom. Kada se pakiram, to činim promišljeno, uzmem u obzir svaku situaciju, ali ipak ostanem realna. Moj sustav me nikad nije iznevjerio, a ovo su neki od trikova koje koristim.

1. Budite spremni

Ako biram između još jedne haljine i kišobrana, radije ću uzeti kišobran. Šanse da vam treba baš ta i nijedna druga haljina su manje od šanse da vam zatreba kišobran. Odjeća vam vjerojatno neće trebati, ali na turističkom odredištu ćete kišobran itekako preplatiti.

2. Budite praktični

Rimljanke za razgledanje Rima? Očekujte žuljeve. Štikle u Indiji? Svaka čast na hrabrosti, ali znate li kakve su ulice tamo? Prednost dajte kvalitetnim i udobnim cipelama. Jednako tako, nosite odjeću oko koje ne treba razmišljati. Moja garderoba za 7-dnevna ljetna putovanja uglavnom se sastoji od:

• Čvrstih i udobnih tenisica
• Nekoliko T-shirta/majica bez rukava
• Jedne veste, tri ako sam u planinama
• Dva do tri para laganih hlača ili tajica
• Dvije do tri haljine (ali je češće jedna)
• Velikog šala koji može poslužiti kao jastuk, deka, ručnik, top, stolnjak, štogod
• Ostalih stvari poput donjeg rublja i čarapa te nečega za spavanje

Pogađate, najviše od svega se koristi šal jer je totalni hit u prehladnim avionima, krcatim plažama i sl.

3. Posložite prioritete

Ako želite završiti na streetstyle stranicama, sasvim je legitimno da birate najstylish kombinacije, ali pokušajte se sami sa sobom dogovoriti kamo idete, zašto idete i što želite postići svojim putovanjem, prije nego krenete u avanturu zvanu pakiranje.

Ako se spremate na putovanje u prirodu, bez obzira koliko luksuzno to mjesto bila, trebat će vam praktična odjeća i obuća. Ako razgledavate grad pun sakralnih objekata, spakirajte 'pristojne' komade.

Svemu u životu, pa tako i pakiranju pristupajte svjesno. Shvatite zašto nešto činite i ocijenite svaki element. To ne znači da morate ubiti spontanost, ali budite svjesni onoga što radite i stvari koje spremate. Na taj način ćete umanjiti stres, prije, tijekom i nakon putovanja, a tko zna, možda dobijete priliku gledati i kako se problemi (u ovom slučaju stilski) polako rješavaju sami od sebe.

3 jednostavna doručka za one koji ne vole jutro By: Iva B. No comments

Jutro mi je najteži dio dana. Priznajem, nisam jedna od onih koji uz pjev ptičica ustaju u cik zore, uživaju u asanama, a zatim i bogatom doručku. Više sam tip koji jedva otvara oči, u tišini pije kavu i doručkuje tek iza 10.

Svi smo različiti i ja (kako se čini) nikada neću biti ranoranioc, ali sam se zato potrudila jutra si učiniti ugodnijima. Usporiti znači osluškivati sebe, a meni trenutno i pratiti tempo tijela, popustiti mu, brinuti se i priuštiti si fine stvari. Među njima su i ova tri ukusna i vrlo jednostavna doručka koja ne uzimaju puno vremena za pripremu, ne opterećuju probavu, a daju mi potrebnu energiju za ostatak dana.

1. Tople zobene pahuljice

Zobene pahuljice volim i tople i hladne, ovisno o godišnjem dobu.

Zimi tople zobene za dvije osobe radim tako da u šalicu do šalicu i pol zagrijanog mlijeka i vode (u omjeru koji mi odgovara) dodam žlicu meda, chia sjemenki, šalicu zobenih pahuljica i malo cimeta. Smjesu na laganoj vatri kuham do gustoće koja mi se sviđa. Na ovakav obrok osobno ne dodajem ništa, ali vi možete ekspetimentirati s voćem, čokoladom, javorovim situpom umjesto meda i zapravo svime što vam padne na pamet.

2. Hladne zobene pahuljice ili voćni jogurt

Davno prije nego sam počela raditi tople, uživala sam u hladnim zobenim pahuljicama. Jednostavne su i brze za pripremu, a ukoliko same pahuljice ipak nikako ne volite samo ih izbacite iz recepta i uživajte u domaćem voćnom jogurtu.

Pripremam ih tako da u posudicu stavim šalicu i pol jogurta i žlicu meda te dobro izmiješam. Zatim dodam malo cimeta, šaku zobenih i šaku ili više svježeg sezonskog ili odmrznutog voća. Sve dobro promiješam i ostavim u hladnjaku na 5 do 10 minuta da se zobene opuste. Osobno mi odgovara svo voće, od malina do jabuka, ali možda su mi najdraže višnje.

Kao što sam spomenula, zobene možete izostaviti i dodati više voća, pire od voća, orašaste plodove, sjemenke ili druge dodatke te uživati u svojoj kreaciji.

3. Avokado i jaje na tostu

Da, sad stvarno zvučim kao blogerica :) ali ovo je toliko jednostavno, a ukusno da nisam mogla odolijeti. 

Jedan avokado dovoljan vam je za otprilike 4 tosta, najbolje ga je usitniti vilicom i sačuvati teksturu, ali za potrebe jutra možete ga ubaciti u blender. U međuvremenu stavite jaja da se peku. Posložite avokado po tostu, na njega stavite pečeno jaje (ili kakvo volite, eksperimentirajte), mrvu soli i papra i to je to.

Poanta svakog od ovih prijedloga je da ostavljaju puno manevarskog prostora za eksperimente i dodatke te da ih je uistinu moguće maksimalno prilagoditi ukusu i raspoloženju, a s malo truda i veganskoj publici :) Dobar tek!

Konmari metoda ili kako napokon srediti ormare By: Borina K. No comments

Htjeli mi to priznati ili ne,živimo okruženi, pa čak i opsjednuti stvarima. U jednom trenutku većina tih stvari postane teret, jer nemamo kamo s njima, zagušuju naš životni prostor, a na kraju krajeva i onemogućuju nam da uživamo u stvarima do kojih nam je uistinu stalo.

Kako bi pomogla riješiti taj problem ljudima diljem svijeta, Japanka Marie Kondo, napisala je knjigu „Čarolija pospremanja koja će vam promijeniti život“ o svojoj metodi organiziranja koju naziva Konmari.

Kada mi je Iva preporučila ovu knjigu, mislila sam dad nema šanse da naučim nešto iz nje, jer su moji sustavi organizacije i uklanjanja viška stvari itekako efikasni. Ormari su mi uvijek više prazni nego puni, a nered je uglavnom onaj svakodnevni i u svakom trenutku znam gdje je što bez iznimke.

Reći ću samo da je nakon čitanja knjige samo iz mog ormara s odjećom otišla puna velika vreća smeća.

Konmari metoda zasniva se na šintoizmu i premisi kako svaka stvar oko nas ima dušu i karakter. Marie je kao djevojka bila pripravnica u šinto hramu, tako da taj pristup ni malo ne čudi. Ono što mnogo više čudi nas zapadnjake je način na koji ona pristupa uklanjanju nereda. Za razliku od većine popularnih stručnjaka koji savjetuju čišćenje dio po dio, Marie kaže kako se s kategorijama stvari u našem životu treba suočiti odmah, ravno oči u oči.

To znači da nećete razvrstavati samo odjeću koja je npr. u spavaćoj sobi, nego ćete hrabro sve iznijeti na hrpu, uključivši odjeću u ormaru u hodniku, gomile koje se skrivaju na tavanu ili u kutijama ispod kreveta.

Predmete koje posjedujemo Marie dijeli u 5 kategorija:
1. Odjeća
2. Knjige
3. Papirologija
4. Razno
5. Sentimentalne uspomene

Prilikom razvrstavanja stvari, potrebno je svaki predmet uzeti u  ruku i razmisliti je li nam stalo do njega, kakve emocije izaziva i koliko nam je važan. Moguće je i odmah odabrati predmete bez kojih ne možemo pa sve ostale uspoređivati s njima. Tako ostajemo s predmetima koje volimo i koji u našem domu dolaze do izražaja te nisu zasjenjeni drugim stvarima.

Iako sam čitajući knjigu shvatila kako Marie vjerojatno ima mjesta i za pokoju dijagnozu ili u pojedinim situacijama treba stručnu pomoć, njen sustav je začuđujuće funkcionalan. Njen način slaganja odjeće u ormare je fantastičan i uistinu vas tjera da razmislite koliko mjesta imate i čime ga želite popuniti.

S druge strane, njen pristup knjigama mi znatno otežava čišćenje. Iako sam svjesna da sigurno imam nekoliko naslova koji bi bili sretniji drugdje, nemam potrebu obračunati se s knjigama jer za mene one predstavljaju nešto puno više od puke stvari. Sve do jedne.

Istražujući Konmari metodu nakon čitanja knjige, uočila sam da ljudi jako često imaju problema s
provođenjem ove metode. Npr., ponekad kupuju dodatne sustave za organizaciju, kutije i sl, što Marie ne podržava. Doduše, ja imam dvije kutije, ali samo zato jer je moj ormar uistinu mali. Vjerujte mi na riječ. Zbilja je mali.

Ponekad ljudi jednostavno krenu krivim putem i ne slušaju upute o tome kako se stvari biraju u ovoj metodi, te misle kako u potpunosti zanemaruje praktičnu prirodu pojedinih predmeta npr. četke za wc. U tom slučaju, ne treba se fokusirati na četku za wc kao predmet, nego na osjećaj čistoće koji ona pruža i koji (nadam se) svi želimo u kupaoni.

Marie ne umanjuje vrijednost običnih uporabnih predmeta, ali nas tjera da razmislimo o njima. Treba li uistinu paru bez djece 17 šalica za kavu? Jesu li sve one majice i haljine koje niste nosili dvije godine, uistinu vrijedne vašeg prostora i emocija koja osjećate dok ne možete pronaći onu koju uistinu trebate?

Konmari metoda nije jednostavna i traži jako puno razmišljanja o nama samima i onome što jesmo.

Iako je knjiga pisana izrazito lako i pitko, čak toliko da bi se uistinu mogla nazvati pop-literaturom, ona dotiče ona mjesta u nama s kojima se jako često bojimo suočiti i to je čini zahtjevnijom od brojnih drugih metoda.

Međutim, ako sam čak i ja koja nakon svake sezone čisti ormar mogla izbaciti cijelu vreću odjeće koju ne nosim, zamislite samo koliko se stvari skriva oko vas i čeka da ih dotaknete i pustite da krenu dalje.