Ponekad se čini kako svoj život živimo ne u sadašnjosti, nego u nostalgičnim prisjećanjima stvari koje se nikada nisu dogodile. Iako sam uvjerena da nam se većina stvari događa s nekim važnim razlogom, i sama ponekad teško pronalazim opravdanja za neke svoje prošle odluke ili pak sa žaljenjem promišljam o stvarima koje se nikada nisu dogodile, a i da su se dogodile, pitanje je bi li sve bilo onako kako sam zamislila.
Ipak, nostalgija je svuda oko nas i ne postoji osoba koja je imuna na slatki okus prošlosti. Najbolji dokaz za to je serija 'Stranger Things'. Da ne ulazim u detalje o samoj radnji, reći ću samo kako se radi o prekrasnom hommageu 80-im i ranim 90-im godinama, te serijama i filmovima koji su obilježili danas platežno najsposobniji dio populacije. Dakle, iako se cijela priča svodi na marketinšku nostalgiju, u nama izaziva taj neki osjećaj naivne topline karakteristične za djecu.
Trgovine odjećom pune su majica s bendovima koji su odavno relikt prošlosti, a i sve češće nailazim na zapise na društvenim mrežama koji s nostalgijom govore o nekoj drugoj vrsti djetinjstva. U stvarnom svijetu, nerijetko kada sretnemo naše 'nostalgične okidače' ostanemo razočarani nakon prvobitne euforije. Otprilike, kao kada je Ledo izbacio 'Bubi' – najbolji sladoled u svemiru za koji sam na kraju balade zaključila da se radi o ogavnom šećernom sirupu s previše arome žvakaće gume.
Nostalgija je zbilja takva – šećerna. Kada se prisjećamo nekih situacija ili maštamo o njima, vidimo ih kroz ružičaste naočale, uokvirene heklanim tabletićima s pozlatom, uz kičasti zvuk violine. Stvarnost nerijetko ima gorkast okus, koji nas itekako podsjeća da smo živi. Čak i kada je najgore.
Tako da, umjesto da maštamo o ŠBBKBB stvarima (što bi bilo kad bi bilo), trebamo naučiti uživati u vlastitom trenutku, a svoju prošlost ostaviti tamo gdje jest. Propuštene prilike su iza nas, a ako nešto možemo naučiti iz njih to je da ponekad moramo biti hrabriji. Odvažniji. Odlučniji. Da moramo biti spremniji na sve posljedice koje će proizići iz naših djela. I na kraju krajeva, kakva god naša odluka bila, uvijek će postati dio sjećanja i te nostalgije koja se javlja u nama kada stvari krenu nizbrdo.
Nema komentara:
Objavi komentar